KRŠTENJE DJETETA – ŠTO ČINITI?
RODITELJI su ‘prvi odgojitelji u vjeri’ (Ivan Pavao II). Oni se pred Bogom obvezuju da će ‘svoje dijete odgajati u vjeri, kako bi (dijete) držalo Božje zapovijedi i ljubilo Boga i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio’, a KRSNI KUMOVI su pred Crkvom jamstvo da će dijete biti kršćanski odgojeno. Kumstvo NIJE PRIJATELJSKI ČIN, već je SLUŽBA U IME CRKVE. Radi toga Crkva, koju, pretpostavljam, poštujemo ako u njoj i od nje tražimo Krštenje, za kumove traži određene uvjete. Prije nego što nekoga odaberu za kuma ili kumu, roditelji bi trebali provjeriti da li osoba-kandidat za kumstvo ispunjava potrebne uvjete koje traži crkveni Zakon, kako ne bi došlo do iznenađenja. I Vas i svećenika jednako obvezuju crkveni propisi.
Što RODITELJI trebaju učiniti za krštenje djeteta?
- Najaviti se župniku najmanje dva tjedna prije planiranog dana Krštenja i izraziti želju da njihovo dijete primi Sakrament Krštenja (u razgovoru između župnika i roditelja vidjet će se da li postoje uvjeti za Krštenje)
- (s kumovima) prisustvovati pouci prije Krštenja; dan i sat pouke dogovorit će se sa svećenikom kada se prijave (u pravilu: u tjednu krštenja ili ranije)
- donijeti Izvod iz matice rođenih ili Rodni list za dijete
- donijeti krsnu haljinicu, svijeću ćete dobiti u župnom uredu
- donijeti ‘Posvjedočenje’ za kuma ako nije iz župe u kojoj se krsti dijete.
Krštenje se redovno obavlja u župi Vašeg boravka, no ako iz nekog razloga imate želju krstiti dijete u drugoj župi, javite se vlastitom župniku te mu iznesite razlog zašto želite krstiti dijete u drugoj župi kako bi Vam dao pismenu dozvolu za krštenje izvan vlastite župe. Isto tako, ukoliko obitelj ne stanuje u župi, a želi svoje dijete krstiti u našoj župi, mora donijeti pismenu suglasnost vlastitoga župnika.
Roditelji koji nemaju zapreke, kao i kumovi, pozvani su na Sakrament Pomirenja (Sv. Ispovijedi) uoči krštenja svoga djeteta.
DODATAK o krsnim kumovima:
Krsni kum djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa ‘Zakonik kanonskog prava’ (kanon 874 par.1) tj.:
- Da je prikladan i da ima nakanu vršiti tu službu
- Da je navršio šesnaestu godinu života (osim ako nije drugačije određeno)
- Da je katolik, a to znači: da je kršten, pričešćen i potvrđen, a ako živi u braku, da je crkveno vjenčan, te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom
- Da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
- Da nije otac ili majka krštenika.
Tko ne može biti kum?
Zakonik traži za kuma ‘da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Ne predstavlja smetnju kanonska kazna koja je unaprijed izrečena (‘latae sententiae’), tj. u koju je prekršitelj upao samim izvršenjem kažnjivog djela (kao u slučaju npr. namjernog pobačaja) ako kazna nije izrečena ili proglašena od mjerodavne vlasti.
Ne mogu preuzeti službu kuma ‘otac ili majka krštenika’ (usp. Rimski pontifikal: Red potvrde br. 5, i odgovor Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u Notitiae, 1984, str. 86). Uostalom, kum je pridružen odgojnoj zadaći roditelja, njegova služba je dragocjena, pogotovo ako roditelji umru ili zanemare kršćanske obveze prema svom djetetu.
Prikladnost kumova prosuđuje se ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika.
Onaj tko je primio svete redove – zbog već preuzetih obveza, nije zabranjeno ali bolje bi bilo, ako je moguće, da ne kumuju osobe koje će teško moći ispuniti i delikatnu zadaću koja se od njih traži.
Dakle, krštenik, ako je moguće, treba imati jednoga kuma ili jednu kumu ili kuma i kumu koji imaju uvjete od Crkve propisane da bi mogli pomagati odraslome u pristupu u kršćanstvo a dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje; kumovi trebaju nastojati da krštenik provodi kršćanski život i da izvršava kršćanske obveze.
POSVJEDOČENJE O PRIKLADNOSTI ZA KUMSTVO DAJE VLASTITI ŽUPNIK, TJ. U ŽUPI STANOVANJA ili, iz praktičnih razloga, ŽUPNIK U ŽUPI KRŠTENJA.
